Draga braćo i sestre, dragi moji župljani!
Župničku službu u ovoj drevnoj i uglednoj župi prihvatio sam iz poslušnosti biskupu koju sam obećao u trenutku svoga svećeničkog ređenja vjerujući da se na taj način u konačnici zapravo pokoravam Božjoj volji. A Božja volja nas često, da ne reknem redovito, znade iznenaditi putovima i smjerovima koje, ljudski razmišljajući i govoreći, nismo očekivali i kojima se nismo nadali. Istinu govoreći i moj dosadašnji svećenički život išao je u smjeru koji nisam odredio ja, nego moji poglavari. Nakon svećeničkog ređenja prije 28 godina, poslali su me na poslijediplomski studij u Rim nakon kojega mi je prvi varaždinski biskup povjerio osnivanje biskupijske knjižnice i arhiva u kojima i danas djelujem kao predstojnik i voditelj. Kad sam 2016. postao kanonik novoosnovanoga kaptola u našoj katedrali, u kojoj sam pastoralno djelovao od svog dolaska u Varaždin 2002., mislio sam da je to kolosijek kojim ću mirno i sigurno prispjeti kraju svoje aktivne službe. Na jedno vrijeme kao da sam zaboravi na onu staru i mudru izreku: Čovjek snuje, a Bog određuje. Zbog nedostatka svećenika koji, nažalost, sve više dolazi do izražaja i u Varaždinskoj biskupiji, naš biskup, koji je dužan imati pregled svih potreba u Biskupiji i voditi računa o prioritetima, odlučio je da je došlo vrijeme da i svećenici koji imaju službe u središnjim ustanovama biskupije počnu preuzimati župe. I tako me to temeljno svećeničko poslanje, koje me dosad zaobilazilo, zapalo u (pre)zreloj dobi. Svjestan svoje ljudske nesavršenosti, svojih ograničenosti i svoga neiskustva u novoj službi ja kao vjernik i svećenik sve ovo što jesam, što znam i što mogu, koliko god to malo bilo, bez pridržaja stavljam na službu Bogu i vama računajući prvenstveno na Božju pomoć i vašu otvorenost, strpljivost, povjerenje i suradnju. Znam da mi neće biti moguće zadovoljiti svačija očekivanja, ukuse i želje, pa se oko toga neću ni truditi. Moje poslanje i moja ambicija je biti poslužitelj vaše vjere, da se poslužim tim izrazom sv. Pavla, učiniti sve što je u mojoj moći da jedni s drugima i jedni po drugima rastemo u vjeri, nadi i ljubavi i da se po našem vjerničkom, crkvenom, župnom zajedništvu još više među nama širi i očituje Kraljevstvo Božje. Ono što sam znao o ovoj župi i što mi je bila prva utjeha i ohrabrenje je činjenica da je župna crkva, sve tamo od svoga prvog povijesnog spomena prije 750. godina, posvećena Blaženoj Djevici Mariji, Majci Isusovoj i našoj majci u vjeri, čiju blizinu i zaštitu cijeli svoj život snažno osjećam. Njoj na poseban način povjeravam ovu svoju novu službu da bude i na njezinu čast i slavu kao i na vaše i moje posvećenje i spasenje.
Vaš župnik Damir!